Glazba je uvijek bila lijek za dušu, ali i tijelo. Mnoge liječi i daje duševni mir, a tko uz nju i s njom živi, u sebi nosi vječnu životnu energiju. Kako glazba može biti čovjekov vjerni prijatelj pokazuje priča o mladom, talentiranom i svestranom glazbeniku Borni Gernhardu (19) iz Orahovice. Borna je danas vrhunski gitarist, glazbu i note ima u malom prstu, a prepoznao ju je u sebi još kao 12-godišnjak.
– Od svoje 11. godine bolujem od dijabetesa tipa 1 i to je moja cjeloživotna borba. Godinu dana kasnije, dakle s 12 godina, otkrivam u sebi apsolutni sluh te dobivam životni poziv za glazbom. Zavolio sam glazbu na prvu notu i vrlo brzo upisujem Područni odjel Osnovne glazbene škole Milka Kelemena u Orahovici, a kasnije se prebacujem u matičnu školu u Slatinu. Uživao sam svirajući, moj instrument je od početka bila gitara i to je i danas– započinje Borna koji je nakon završene osnovne glazbene upisao i srednju glazbenu školu ”Jan Vlašimsky” u Virovitici.
– Upisao sam smjer glazbenik gitarist u klasi profesora Marija Petrinjaka, a ove godine tu sam školu i završio. Nedavno sam imao maturalni koncert s kolegom saksofonistom Markom Raičem i oba smo ocijenjeni izvrsnim uspjehom. Srednja glazbena škola u Virovitici ostavila je na mene dubok i jak dojam. Sa svojom školom sam bio na raznim natjecanjima, smotrama i seminarima te ostvario odlične uspjehe. Na 61. smotri Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga prošle godine sudjelovao sam na regionalnom i državnom natjecanju u Zadru i Zagrebu te na oba natjecanja osvojio prve nagrade u disciplini solfeggio. Na međunarodno natjecanje mladih gitarista u Kastavu “Kastav Strings” također prošle godine osvojio sam prvu nagradu te na “Sonus op. 8″ u Križevcima još jedna prva nagrada i laureat u kategoriji solfeggio– ponosan je Borna kao i na sve ostale smotre, seminare kod raznih profesora te na nastupe u Slavonskom Brodu, Varaždinu, Zagrebu, Osijeku, Virovitici, Slatini i drugim hrvatskim gardovima. Posebna su priča i nastupi na Domijadama gdje je Borna također bio među najboljima u državi.
– S Učeničkim domom Virovitica bio sam na 45. regionalnoj Domijadi u Čakovcu 2022., regija Sjever, gdje smo kao ekipa u kategoriji ”Scenska igra” osvojili drugo mjesto. Godinu potom, na 46. regionalnoj Domijadi u Garešnici, regija Sjever, u kategoriji Glazbeni izraz osvajamo prvo mjesto i na državnoj Domijadi u Rovinju 3. mjesto za izvedbu poznatog hita “Shallow”. Ekipu su činili Lorena Vlašić, Anastazija Čičković, Karla Britvić, Ino Pavić, Jakov Šoš i ja, a voditeljica nam je bila odgajateljica Gabrijela Slamić. Taj mi je nastup posebno ostao u sjećanju- kaže Borna čija glazbena priča niti tu ne završava. Naime, Borna je član Hrvatskog pjevačkog društva ”Rodoljub” Virovitica gdje pjeva u mješovitom zboru i svira u tamburaškom orkestru pod mentorstvom profesorice, dirigentice te razrednice Mirne Mihalković.
– S tamburaškim orkestrom osvojio sam zlatnu plaketu “Tambura Paje Kolarića” na 47. Međunarodnom festivalu umjetničke tamburaške glazbe u Osijeku, a sa zborom nastupao u Virovitici, Taborištu, Bjelovaru i drugim gradovima i mjestima čak i kao pjevač solist u Makarskoj uz simfonijski orkestar glazbene škole ”Jan Vlašimsky” Virovitica pod dirigentskom palicom profesora Tomislava Vrabca. Bio sam također i u harmonikaškom orkestru iste škole pod vodstvom profesorice Beatrice Šušak gdje sam svirao električnu gitaru i s njima nastupao u Virovitici, Vinkovcima, Poreču i drugdje– kaže mladi Borna koji uz sve navedeno ima i svoj heavy metal bend, orahovački Cageheart.
– Svoju pjevačku karijeru sam započeo u svom Cageheartu. Aktivni smo dvije i pol godine, a ja sam gitarist i glavni vokal. Nastupali smo u Orahovici, Slatini, Našicama, Valpovu, Zagrebu i poseban je to osjećaj jer sviram s bratom Krešimirom i najboljim prijatelje Casperom. U slobodno vrijeme obrađujem i aranžiram pjesme i skladbe raznolikog karaktera– nastavlja Borna, ali kako kaže poznata reklama ”to nije sve” jer je ovaj sjajni mladić i član orahovačkog mladog Župnog zbora.
– Uvijek volim reći kako je glazba moj Bogom dani životni poziv. Uz vjeru u Boga prolazim sve probleme u životu i zato baš s posebnim osjećajem i žarom pjevam i sviram u crkvi. U zboru sviram akustičnu gitaru i pjevam s odličnom ekipom– zaključio je Borna inače posebno samozatajan dečko, nikada ne voli hvaliti sebe, a toliko je već za samo 19 godina postigao i već sada je glazbenik koji je ponos svoga grada.
(www.icv.hr, vg)
