Vrlo sposoban industrijalac i privrednik Salamon Henrich Gutmann, inače Židov iz Mađarske, stigao je na područje Valpova još 1883. godine kako bi utvrdio mogućnosti otvaranja i organiziranja velikih radilišta, a u prvom redu na eksploataciji šuma, ruda i poljoprivrede. Tada je Salamon imao oko 60 godina i dakako velike ambicije da što prije otvori privredna gradilišta i radilišta. Naravno, za to je imao sve uvjete jer je posjedovao veliki početni kapital. U pisanim materijalima o poslovanju tvrtke Gutmann stoji i podatak da su sinovi gospodina Salamona bili vrlo sposobni voditelji velikih privrednih poslova koje je firma organizirala. Bile su to tvornice tanina, pilane, izgradnja cesta i pruga, istražni radovi na otkrivanju kamena, rudača, nafte, vode te na izgradnji melioracije na poljima, izgradnja ribnjaka, podizanje vlastitih voćnjaka i vinograda, vođenje stočarstva i ergela te eksploatacija šuma i solidna organizacija vicinalnih i industrijskih željeznica u dužini od oko 200 kilometara.
Za ovaj veliki program trebalo je mnogo radnika, stručnjaka i činovnika pa je zbog toga trebalo izgraditi i velik broj stanova, baraka, skladišta, stovarišta, mostova, ograda, staja i drugih objekata. U te svrhe je Salamon Gutmann, od već umornih veleposjednika, grofova i baruna Petera Hilebranta de Prandaua te grofa Normana i grofa Mailata iz Valpova i Donjeg Miholjca kupio 4000 katastralnih jutara bogatih nizinskih šuma za 4 milijuna forinti. Na toj površini bila je predviđena sječa na 10 godina pa je u te svrhe već 1884. godine izgrađena i stavljena u pogon suvremena pilana u Belišću s lokomotivom od 160 KS i 5 parnih kotlova te je odmah započela proizvodnja. Iste godine je započela izgradnja industrijske pruge do šume Gradina kod Harkanovaca u dužini od 16 kilometara, a odmah zatim je nabavljena i prva lokomotiva nazvana „Valpovo“ te 20 drvenih vagona za prijevoz drva i trupaca. Prvi mašinista na lokomotivi „Valpovo“ bio je majstor Henrih Vuzvurn koji je taj posao uspješno obavljao punih 30 godina. Ubrzo su nabavljene još dvije lokomotive pod nazivom Gustav i Obod. Graditelj šumskih i vicinalnih pruga za potrebe firme Gutmann bio je ing. Vincenc Wolf.
S obzirom da je salamon Gutmann bio u poodmaklim godinama (78 godina), rukovodstvo firme potpuno je predao u ruke sinovima. U razvoju velike firme „Gutmann de Gelse de Belišće“ naročito je značajna izgradnja i rad nove tvornice tanina u Belišću koja je s radom započela 1889. godine. Udruženi baruni Gutmann 1896. godine kupuju od grofova Pejačević iz Našica i grofova Janković vlastelinstva u Orahovici, Voćinu, Drenovcu i drugim mjestima gdje su preuzeli i solidno razvijali gospodarske osnove za napredno ratarstvo, stočarstvo, ribarstvo te voćarstvo i vinogradarstvo pošto su u svoje posjede preuzeli, odnosno otkupili gospodarstva Verešmajer, Zdence, Gutmanovce, Krivaju te uredili planinske površine za voćnjake i vinograde u Toplicama. Tada su na Gutmannovim poljima oranja počeli parni strojevi sa 12 parnih plugova. Tako je na posjedima Gutmann do 1919. godine u Orahovici i voćinu bilo 12 000 katastralnih jutara polja te 8 000 katastralnih jutara šuma, a sveukupno je na raspolaganju bilo preko 60 000 katastralnih jutara šuma. Značajno je spomenuti da je 1896. godine otvorena pruga i putnički promet na pravcima Sznetlinnezz – Slatina – Našice i dalje vicinalna željeznička pruga prema Belišću u smjeru Viljevo te pruga Našice – Pleternica – Kapela – Batrina.
Kao vlasnik velikog dijela bivšeg vlastelinstva Mihalović u Orahovici je tvrtka S. H. Gutmann d.d. iz Belišća osnovala 22. veljače 1906. godine kamenolom Radlovac sa sjedištem u Orahovici. Prijevoz industrijskog kamena iz obližnjeg kamenoloma i drveta iz okolnih šuma do pilane ubrzali su gradnju šumskih, ali i uskotračnih željezničkih pruga širine 100 cm na kojima se prevoze i putnici. Uz silno oduševljenje stanovništva, 02. siječnja 1907. godine stigao je u Orahovicu prvi vlak (Slavonsko – podravska željeznica). Nedugo zatim sagrađena je 1908. željeznička jednokatna stanica. Uspostavom željezničke veze Orahovica je konačno izašla iz prometne zabiti. Iz Orahovice se presjedanjem u Čačincima na tzv. državnu željeznicu moglo putovati na sve strane. posljednji vlak i lokomotiva sa željezničkog kolodvora u Orahovici otišao je prema Osijeku u jesen 1967. godine, a željeznički kolodvor ŽTP zatvoren je 1968. godine kada je Orahovici za uspomenu ostala jedinstveno izgrađena lokomotiva S – 88 (tzv. Ahtigerica).
U stručnim izvještajima o istraživačkim radovima DD Gutmann de Gelse istaknuo je da su na području Voćina pronađene veće mase ugljena i grafita, na području Zvečeva pronađen je stakleni pijesak, kvalitetan za izradu svih vrsta stakla, u Rijencima je također pronađen ugljen, a u dolini Hercegovac kod Orahovice otkriven je odličan izvor vode koja po svojim kvalitetama, kako stoji u izvještaju od 1899. godine obiluje „rudnim sastojinama, važnim za zdravstveno oporavljanje ljudskog organizma te vrlo povoljno djeluje na ljudske organizme, a bila je priznata i u inozemstvu kao mineralna voda…“ Taj izvor u Hercegovcu bio je u jednom pećinskom prostoru sa rezervoarom od oko 5 prostornih metara te je odatle voda točena u boce ili je u velikim količinama i cisternama otpremana za Belišće, Osijek, Mađarsku, Češku, Slovačku.
Obitelj Gutmann de Gelse znatno je doprinijela unapređenju Orahovice, ali je znatno više nacionalnog bogatstva zauvijek oduzeto Orahovici.