Crkva Sv. Lovre – Crkvari

Izrovani makadamski puteljak vodi strmom uzbrdicom pokraj groblja. Na uzvisini izdvojenog brežuljka odjednom pred očima izroni crkva, crkva Svetog Lovre – Crkvari. Samotno počiva u sjeni stoljetnih lipa. Posjetitelja prožima nekakav čudan mir i spokoj. Osjećaj prošlosti, osjećaj nečeg svetog, nedokučivog. Blješte snježnobijele zidine, crveni se uredno posložen biber crijep. Pogled gore. Strši drveni toranj sa šalukatrama. Sjaji se raspelo na kasno popodnevnom suncu. Na glavnom pročelju zaobljena drvena vrata. Iznad njih Pejačevićev grb. Pučkoškolskim rukopisom piše: ANNO  1743. Crkva je jednobrodna gotička građevina s trostranim polukružnim završetkom s četiri potporna zida i gotičkim dovratnikom.

U bravi se okrene ključ, zaškripe drvena vrata. Čovjek ima osjećaj da je ušao u povijest. Pod popločen pečenom ciglom. Grijeh bi ga bilo mijenjati. Drvene klupe s klecalima čekaju vjernike. Iznad glavnog oltara, ranobaroknog tipa, slika Svetog Lovre, zaštitnika  sela Crkvara i Stare Jošave. Na kor vode stepenice. Sve od drveta. Uskim ljestvama ulazi se u unutrašnjost zvonika. Između masivnih greda dva crkvena zvona, malo i veliko. Kombinacijom njihove zvonjave ljudi su u svojoj svakodnevnici mogli razaznati tko je umro: muško čeljade, žena ili dijete.

Laganim korakom oko crkve. Na jednoj strani vinogradi, šume, šikare. Cvjeta tu s proljeća bijeli glog i gnijezde se kosovi i crvendaći. U travi pupaju ljubičice i šumske jagode. Bujno raslinje svud uokolo. Samo suho drvo trešnje avetski strši. Poput nekakvog znaka upozorenja ukazuje na prolaznost.  Pobjegne oko na drugu stranu. Puca panoramski pogled. Vidikovac. Ispod prostrana ravnica. Gotovo da je možeš rukama obgrliti. Crvene se krovovi razbacanih sela. Pred očima pitoma slavonska polja i zelene oaze šumaraka. Table kukuruza u šahovskom neredu. Treperi popodnevna izmaglica, i u dalekom plavetnilu završava pravilnom crtom s obzorjem.

Prema zapisima kroničara, crkvenim spomenicama, vizitacijskim izvješćima crkvenih dužnosnika, usmenim predajama i najnovijem sustavnom arheološko-konzervatorskom istraživanju, burna je povijest crkvaračke crkve. Prikupljena povijesna kronologija zahtijeva puno više prostora. Stoga ćemo dati samo kronološki prikaz kroz nekoliko povijesnih crtica ovog spomenika I. kategorije.

Na osnovi izgleda južnog ulaza (portala) crkva okvirno datira iz 15. stoljeća, a prema nekim izvorima iz 14. ili čak 13. stoljeća. Kroničari je spominju kao crkvu Svetog Duha. Gradili su je  križari na nadmorskoj visini od 206 metara. Istaknuti teren bio je vrlo pogodan strateški položaj. Okružena je dubokim opkopom i zemljanim bedemom, čiji su ostaci i danas vidljivi.

Turci su nakon zauzimanja ovih krajeva prepoznali stratešku važnost ove destinacije. Odmah su je preuredili u jak obrambeni vojni objekt, s vojničkom posadom, konakom, štalom, kulom i šančevima za obranu. Nakon izgona Turaka iz Slavonije prišlo se obnovi uništenih svetišta i crkava. Crkvaračku su crkvu obnovili grofovi Pejačević. Crkva je preimenovana u hram Svetog Lovre, prema ranijim tradicijama i vremenu vladanja knezova i grofova  Lovre i Nikole Iločkih. Posveta i blagoslov obavljeni su pred velikim brojem vjernika  1743. godine. Pjevale su se svete pjesme, zvonilo zvono i pucali mužari.

Zanimljiva je priča o sudbini crkvenog zvona s ove crkve. Crkveno zvono nabavio je narod Crkvara i Jošave za cijenu od 5 carskih dukata i 12 lisičjih koža, negdje oko 1540. godine.

Da Turci ne bi crkveno zvono skinuli za lijevanje svojih topova, smjeli Crkvarčani lipnja 1543. godine zakopali su zvono u ,,livadke,“ i dobro ga maskirali. Blagoslovom crkve, nakon 200. godina skriveno crkveno zvono našlo se u tornju crkve Svetog Lovre. Po nalogu biskupije  znamenito zvono preneseno je 1844. godine u župnu crkvu Feričanci. Ratne 1916. godine austrougarska vojna oduzima zvono koje zauvijek odlazi u ratne tvornice za lijevanje topova.

Okoliš crkve izrovan. U tijeku su arheološko-konzervatorska istraživanja Instituta za arheologiju u Zagrebu. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja otkriveni su dijelovi srednjovjekovne i barokne arhitekture sjeverno od crkve. U okolini crkve otkriveno je niz grobnih cjelina, do sada ukupno 116 grobova. U grobovima i oko njih pronađene su tkanine vezene zlatnim nitima, jednostavne kopčice, brončani prsten, novci iz vremena Matije Korvina, srebrni novac…  Ovi nalazi i detaljno snimanje grobnih cjelina omogućuju uspostavljanje vremenskih odnosa njihovog nastanka. Pouzdano se procjenjuje da pojedini nalazi datiraju iz 13. stoljeća. Zasigurno će daljnja istraživanja rezultirati cjelovitom slikom o sakralnom i utvrđenom spomeničkom kompleksu.

Prošećite izrovanim makadamskim putem strmom uzbrdicom. Odmorite dušu na ovom proplanku mira i tišine, dišite punim plućima, uživajte u prekrasnom pogledu na nepreglednu slavonsku ravnicu.

(G.I.G.)