Stari grad

Planina Papuk svojom zaostavštinom, uz bogate geološke sadržaje, veličanstvenu floru i faunu, sačuvala je plodove ljudskog duha pretočenog u njegovo stvaralačko umijeće. U službi povijesnih epoha postarala se o vidljivim tragovima starih cesta, utvrda, vodenih putova, vinskih priča i spomenika. Time nam potiče predodžbu o burnim vremenima koja su prohujala ovim krajevima. Od Ružice grada uzbrdica vodi prema papučkim visovima. Planinarskim putem, na gotovo sat hoda,  tajanstveni STARI GRAD.

Planinska staza zahtjevna, mjestima kamenita, gola stijena. Krivuda, uzdiže se. Izazov za izletnike. Na topografskim kartama guste izohipse, uspon, strmina. Uokolo zelena zavjesa. Šumski mir  na čas naruši prelet ptice u krošnjama. Poremeti ga i strmoglava trka divljači niz brdo, prema planinskom potoku. Kratki odmor, okrjepa. Vižljasta gušterica nestane ispod stijene. Punim stopalima, korak po korak, dalje uzbrdo. Biciklisti su tu u blizini napravili svoju stazu. Kako samo vješto voze po tim strminama i usponima. Može se do Starog grada doći i sa stražnje strane. Planinarskim putem, pa stazom, od makadamske ceste koja vodi prema Kapovcu. Lakši prilaz. Svi putovi označeni, markirani. Sa sigurnošću se može uspinjati, spuštati.

U dubokoj nutrini Papuka, pod okriljem piramidalnog visa, u gustoj šumi, skrivaju se ruševine Starog grada. Prilagođene su stijenama i pećinama, urasle u planinu. Stoljećima izložen zubu vremena istrošeni kameni zid. Nazire se vještina i umjetnost gradnje. Zjapi zaobljeni svod i nepravilni otvori. Vrata i prozori, osmatračnice. Tamo dalje stožasti ostaci ruševina usamljeno strše. Dodiruju grane stare bukve. Svud okolo povijest, davno protutnjala vremena.

O povijesti Starog grada zna se veoma malo. Prema vrsti, rasporedu i duljini zidova smatra se da je utvrda starija i da je zauzimala veću površinu od Ružice grada. Do sada nisu pronađeni tragovi udobnog stanovanja. To govori da je služila isključivo u vojničke svrhe. Svrstavaju je negdje u rani srednji vijek. S druge strane izostanak bilo kakvih branič – kula upućuju na zaključak da je utvrda bila možda samo pribježište. Iz sačuvanih ostataka povjesničar Đuro Szabo sačinio je tlocrt utvrde Starog grada. Na temelju tlocrta može se zaključiti da se utvrda prostirala, poput Ružice grada, pravcem sjever – jug. Bila je podijeljena u četiri dijela. Na svakoj strani nalazila su se posebna pojačanja za efikasnu obranu.

Dosadašnja istraživanja pomalo zbunjuju. Povijesnu zagonetku tumači se na više načina. Ima zagovornika koji smatraju da su ruševine Starog grada svjedoci kako je tu nekad bio moćni, patricijski i kohortni, posve zaboravljeni, rimski kaštel. Opisuju ga kao odmorište na putu iz Požeške kotline u Panonsku nizinu. Utvrđenim bedemima pripisuju ulogu da su štitili utvrdu od najezde divljih hordi  sa sjevera.

Neki opet smatraju drugačije. Iz sačuvanih ostataka prepoznaju način gradnje utvrde.  Te činjenice svjedoče da se radi o 13. stoljeću. No, to je vrijeme Ružice grada. Kako sad? Neprihvatljivo je da na tako malom prostoru budu dvije tako velike utvrde istodobno. Zbunjeni istraživači traže rješenje. Nekima od njih čini se da se najvjerojatnije prvo spominjanje utvrde Orahovica odnosi na Stari grad. Oni Ružicu grad, i kasnije trgovište Orahovicu, svrstavaju u 15. stoljeće.

Bilo kako bilo, Stari grad velika je povijesna nepoznanica. Njegova prošlost nedovoljno je istražena. Ne zna se čak ni otkuda mu to ime. On predstavlja izazov povjesničarima.

Na oko 700 metara nadmorske visine (Ružica grad je na 337, a vrh Kapovac na 792 metra nadmorske visine) Stari je grad omiljena destinacija planinara i rijetkih izletnika. Da bi se došlo do njega nije potrebna neka posebna planinarska vještina. Šteta je ne pogledati i ne doživjeti ugođaj koji nude ruševine u dubini planine. Zavirite  kroz kameni otvor i povijest Starog grada pred vašim je očima.

(G.I.G.)