LokomotivaCiroByAlfredLuftNakon što su parne lokomotive završile u ropotarnicama željezničke povijesti, kako svjetske tako i hrvatske, skupa s uskotračnim prugama, minivagonima i minilokomotivama, negdje se ipak taj dio prošlosti pokušao i uspio sačuvati od zaborava.

lokomotiva2005

Svoj povijesni željeznički artefakt ima i Orahovica. Oznaka 80-81 broj je, serija i ime Kraussove lokomotive uskotračnog vlaka izrađene u Munchenu 1939. godine. To je jedinstveni primjerak lokomotive u svijetu,a  riječ je o takozvanoj „ahcigerki“, lokomotivi serijskog broja 80-81, koji, bar onaj 80, pročitan na njemačkom znači ahcig, pa zato i „domaći“ naziv „ahcigerka“. Bila je to parna lokomotiva koja je vukla teretne vagone Gutmannovom željeznicom, a koji su prevozili građevinski materijal iz tvrtke Radlovac.

Iako je taj vlak bio ponajviše teretni, imao je funkciju tzv. putničkog, jer je često prevozio i radnike od orahovačkog željezničkog kolodvora do spomenute tvornice. Lokomotiva je dvadeset tonska strojna masa, sa šest osovinskim pogonom, razvijala je brzinu i do trideset kilometara na sat.

Ovo je jedinstvena i posebna lokomotiva, jer ima radni pogon na šest osovina. Stručnjaci  govore da navodno postoji još samo jedna ovakva lokomotiva negdje u Sjedinjenim Američkim Državama, no ova orahovačka je tu, stoji i čuva i svoj grad i njegovu povijest.

SPAŠAVANJE POVIJESTI

Orahovica stari kolodvorNa Gutmannovoj pruzi postojao je niz parnih lokomotiva (od izgradnje do rušenja) koje su nosile serije 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70 i 80, od kojih je u svakoj seriji bilo po nekoliko komada.

Kako su se povećavale potrebe za sve većim količinama prijevoza, tako su nabavljane modernije i jače lokomotive.

Poslije Drugog svjetskog rata nabavljena je i najjača lokomotiva serije 80-81 za potrebe manevriranja i prijevoza tovarenih vlakova kamenom iz kamenoloma Radlovac.

Zanimljivo je kako je „ahcigerka“ spašena od rezališta za staro željezo. Ovu je lokomotivu par dana prije (po naredbi) otpreme u rezalište grupa pružnih radnika na čelu s poslovođom radlovačke industrijske pruge Francom Metczgerom prenijela i prikrila u obližnji park. Bilo je to 1968. godine. Metczger je zbog toga imao dosta političkih i sudskih neugodnosti, ali ga je, kako se priča, spasio tada visoki političar iz Zagreba. Tako je pruga otišla u prošlost, nestala, ali ostao je Orahovčanima vrijedan spomenik na ponos generacijama.

Orahovica kolodvor 1910. (1)U vrijeme Austro-Ugarske željezničari su imali uniforme i činove po uzoru na vojsku, polazak vlaka se objavljivao trubom-rogom, putnici su se grijali zagrijanim opekama koje su mogli mijenjati (hladne za tople) u pojedinim kolodvorima, red vožnje je održavao strojovođa podešavajući brzinu 'od oka', prateći tijekom vožnje brzinu promicanja telefonskih stupova (bandera), pa ako bi kasnio povećao bi, a ako vidi da dolazi ranije, smanjio bi brzinu vlaka. Zanimljive su i priče da su se u nekim selima karte kupovale za kokošja jaja koja su „pretvarana“ u novac i tako se namirivala blagajna.

POSLJEDNJA LOŽIONA

Loziona2017O «ložioni» Gutmannove željeznice, čija zgrada i danas postoji i njezinoj funkciji u vrijeme dok je «ahcigerka» vozila, znamo da je to zgrada u kojoj su se nekad servisirale i pripremale parne lokomotive za vuču vlakova, a u željezničkom žargonu nazivane su «ložione». Kad je riječ o slavonsko-podravskoj željeznici (Gutmannovoj pruzi), bile su to tipizirane zgrade najčešće podijeljene u dva radna prostora. U veći su kroz velika vrata uvlačili lokomotivu na servis, a u drugom dijelu bila je radionica s potrebnim alatima i strojevima. Ovakve zgrade postojale su u Osijeku, Belišću, Slatini, Đurđenovcu te ova u Orahovici, kao posljednja koja još nije srušena.

ZELENA KUĆA

dom Gutmannovih radnika

ZelenaKuca2017Henrich Gutmann sagradio je i veliku kuću za svoje radnike na željeznici, kako bi im olakšao život uz posao. U toj zgradi živjeli su i radnici tvrtke Radlovac. Bila je zelene boje, po uzoru na niz istih takvih Gutmannovih zgrada koje još i danas postoje u Belišću. Orahovčani su je prozvali „Zelena kuća“, a ona danas služi kao stambena zgrada, u njoj su privatni stanovi, no pročelje još uvijek podsjeća na dane orahovačke željeznice, na vrijeme legendarne „ahcigerke“.